«
Povratak na sadržaj
Broj 2 | Godina 2017
Ambalaža postaje najveći marketinški alat
Optimizirana ambalaža, uz to što pridonosi smanjenju gubitaka hrane, nerijetko je i prihvatljivija za okoliš, stoga se na korištenje prikladnih ambalažnih materijala gleda kao na ključni tehnološki element u smanjivanju gubitaka i kvarenja hrane, rečeno je na Međunarodnom stručnom skupu „Ambalaža – proizvod – potrošač – održivost“ održanom 25. svibnja u hotelu Sheraton Zagreb u sklopu festivala ambalaže FEST.A CROPAK.
U organizaciji Instituta za ambalažu i tiskarstvo Tectus - IatT, tvrtke Tectus d.o.o. i časopisa Ambalaža/REGprint, 25. svibnja u hotelu Sheraton u Zagrebu održan je 18. festival ambalaže FEST.A CROPAK. Festival je, kao i prethodnih godina, obuhvaćao nekoliko događanja: međunarodni stručni skup “Ambalaža – proizvod – potrošač – održivost”, dodjelu nagrada najboljoj ambalaži u Hrvatskoj i regiji CROPAK i REGPAK uz izložbu svih nominiranih proizvoda te dvije panel rasprave – Ambalaža i sigurnost te sprečavanje propadanja hrane u funkciji zaštite potrošača, i Iskustva u promišljanju i realizaciji ambalaže.
Skupu se uvodno obratila Drena Milijević, ravnateljica IatT-a te članica Upravnog odbora WPO-a i članica međunarodnog ocjenjivačkog suda za nagradu WorldStar. U svom je obraćanju, uz zahvalu svima na podršci, prisutne podsjetila na globalnu Save Food inicijativu te važnu i odgovornu ulogu ambalaže u njoj. “Više od 850 globalnih tvrtki pridružilo se Save Food inicijativi, a Hrvatska je dio te velike svjetske priče, stoga je u tom kontekstu i osmišljen program ovogodišnjeg festivala”, istaknula je.
Nakon uvodnog obraćanja, slijedilo je predavanje Enisa Kancelira, predsjednika Zajednice ambalažera pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, koji je sudionike upoznao sa stanjem u ambalažnim industrijama Hrvatske. Istaknuo je kako je u 2016. godini zabilježen rast BDP-a, što se odrazilo i na gospodarstvo i na rast industrijske proizvodnje, manju nezaposlenost kao i umjereni optimizam u industriji.
Nedostaju stručni kadrovi
“Ambalažeri u Hrvatskoj važni su gospodarski subjekti”, ocijenio je Kancelir te dodao da u ambalažnoj industriji u 2016. godini nije bilo većih potresa kada je riječ o plasmanu proizvoda ambalaže. Govoreći o rezultatima poslovanja u pojedinim sektorima, istaknuo je da je proizvodnja šupljeg stakla u 2016. rasla, nakon pada u 2015. godini, dok je proizvodnja proizvoda od papira i kartona zabilježila značajan rast u 2016. godini u odnosu na godinu ranije. Metalna ambalaža također je zabilježila rast, a pozitivni trendovi uočavaju se i u proizvodnji plastike. Jedino proizvodnja ambalaže od drva bilježi značajniji pad, no tako je već posljednje četiri godine.
Početak 2017. godine, dodao je, obilježen je porastom cijene otpadnog papira te rastom cijena kartona i papira te naglasio da se ipak nada da neće biti dodatnih porasta s obzirom na to da je i ovaj dosadašnji bio dosta velik šok za kupce.
“Osobna potrošnja i izvoz predvode rast, a očekuje se da će se povećati i ostali ekonomski parametri koji utječu na ambalažere. Kadrovski izazovi uvijek su prisutni u smislu pronalaska kvalitetne radne snage. Teško je pronaći prave ljude za proizvodnju i prodaju i na tome bi trebalo puno raditi u obrazovnom sustavu”, rekao je Kancelir. Nije mogao ne dotaknuti se i Agrokora i njegova utjecaja na proizvođače ambalaže, koji ne kriju svoju zabrinutost oko razvoja situacije.
Održivim dizajnom do smanjenja gubitaka hrane
S obzirom na to da je stručni program u cijelosti bio posvećen ulozi ambalaže u povećanju sigurnosti hrane te smanjenju gubitaka, Johannes Bergmair, potpredsjednik Svjetske organizacije za ambalažu (WPO), govorio je u kojem smjeru ide razvoj ambalaže, a sve s ciljem smanjenja gubitaka hrane. Usprkos dovoljnoj svjetskoj proizvodnji hrane, svaki sedmi stanovnik Zemlje gladuje. Proizvodnja hrane utječe i na okoliš, posebice kada su u pitanju ugljični dioksid, voda, korištenje tla, bioraznolikost, s čim su povezani ekonomski gubici i društveni troškovi. Uz to, populacija stalno raste te će prema predviđanjima do 2050. godine narasti na 9 milijardi ljudi, što će povećati proizvodnju hrane za čak 60 %.
Kako u tom kontekstu može pomoći ambalaža? Prema Bergmairovim riječima, optimizirana ambalaža nerijetko je prihvatljivija za okoliš jer pridonosi smanjenju gubitaka hrane, što je za zaštitu okoliša puno važniji učinak. Rezultati istraživanja provedeni u Austriji pokazali su da u toj zemlji svi ambalažni materijali uzrokuju samo 1,3 % ukupnog ugljičnog otiska, stoga Bergmair smatra da formula održivog dizajna uključuje optimiziranu proizvodnju ambalažnih materijala, visokofunkcionalnu i kvalitetnu ambalažu koja ima optimalni proces uporabe i reciklaže, a sve skupa pridonosi niskom ugljičnom otisku i ima značajni ekonomski i društveni utjecaj. Naveo je i da je oko 30 posto ugljičnog otiska prosječnog Europljanina povezano s proizvodnjom i distribucijom hrane i prehranom. Više od 100 milijuna tona hrane baci se u Europi svake godine, pa se akcijski plan Europske unije za cirkularnu ekonomiju upravo fokusira na plastiku i otpad od hrane kao prioritetna područja.
Optimizirano korištenje ambalažnih materijala
“Na korištenje optimiziranih ambalažnih materijala gleda se kao na ključni tehnološki element u smanjivanju kvarenja i gubitaka hrane”, rekao je Bergmair. Prisutne je upoznao i s činjenicom da je WPO na nedavno završenom sajmu Interpack 2017 ne samo pokazao ambalažna rješenja iz cijelog svijeta koja pridonose Save Food konceptu nego ih je i nagradio. Pokazana rješenja bila su vrlo raznolika, od onih jednostavnih pa sve do aktivne i inteligentne ambalaže, no do pune primjene takve pametne ambalaže još je dugačak put pred nama.
“Nema ni dovoljno rješenja niti dovoljno svijesti, stoga WPO nastavlja sa svojim djelovanjem u tom smjeru. Neupitna je činjenica da je mnogo manje pokvarene hrane i shodno tome gubitaka upravo zbog novih ambalažnih rješenja”, dodao je Bergmair te naveo primjer usporedbe dva različita plasmana istog proizvoda – sira – unutar trgovine. Na odjelu delikatesa u supermarketu, gdje se sir reže, čak 5 % sira se baca, dok je otpad istog sira plasiranog na polici supermarketa svega 0,14 %, i to upravo zahvaljujući ambalaži. Ambalaža prihvatljiva okolišu ona je koja podrazumijeva dobru zaštitu hrane.
O ambalaži kao sredstvu komunikacije s potrošačima u službi sigurnosti hrane govorila je Sara Mikrut Vunjak iz Hrvatske agencije za hranu, koja je na samom početku istaknula tri primarne funkcije ambalaže: očuvanje, zaštita i identifikacija proizvoda.
“Cilj ambalaže je održavanje integriteta. To znači da proizvod ne mijenja svoj osnovni oblik i namjenu bez obzira na utjecaj vanjskih čimbenika. Ključna funkcija ambalaže jest i zaštita proizvoda, no ne samo od vanjskih, fizičkih utjecaja, nego i od onih iz okoliša, poput vlage, plinova, svjetla, temperature… Identifikacijska uloga ambalaže odnosi se na to da potrošačima pruži podatke o proizvodu. Proizvod se identificira opisom sadržaja, načinom uporabe proizvoda te zakonski obveznim informacijama. U određenoj mjeri ova funkcija može imati i promotivnu ulogu koja potiče želju za kupnjom određenog proizvoda”, objasnila je Mikrut Vunjak. Govorila je i o tome kako potrošači izravno utječu na ambalažu promjenom percepcije i stavova, načina življenja i tržišnih uvjeta te se osvrnula i na istraživanje percepcije potrošača vezano uz hranu i ambalažu koje je provela Europska federacija proizvođača staklene ambalaže (FEVE). Istraživanje je provedeno u 11 država Europske unije, uključujući i Hrvatsku.
Ambalaža prati trendove u pripremi hrane
“Tempo života je sve brži, sve veći broj ljudi jede vani i trudi se jesti zdravo. Zbog svega toga došlo je do promjene u načinu pripreme hrane i prehrambenim navikama, a sveprisutni trend i imperativ zdravog stila života donosi dodatnu ulogu ambalaži da svojim unaprjeđenjima dijelom kompenzira i dodatke hrani koji bi osiguravali produženu svježinu proizvoda i rok trajanja te da njihov izostanak jasno komunicira”, rekla je Mikrut Vunjak.
O tome kako je ambalaža zakonski regulirana, govorila je Biljana Borzan, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, članica Odbora za okoliš, zdravlje i sigurnost hrane te zamjenska članica Odbora za zajedničko tržište i zaštitu potrošača. Ona je rekla da se u zemljama EU baci gotovo trećina ukupno proizvedene hrane, od čega se u Hrvatskoj baci 400 tisuća tona godišnje. Godišnja šteta na razini EU iznosi 143 milijarde eura, od čega na domaćinstva otpada 98 milijardi eura. Po stanovniku EU to iznosi oko 200 eura, a po obitelji od pet članova 1000 eura godišnje.
“Ljudi kopaju po kontejnerima, a tone hrane se uništavaju. To je nemoralno i šteti okolišu jer su u proizvodnju te iste hrane utrošeni resursi i radna snaga”, rekla je Borzan te podsjetila na Izvještaj Europskom parlamentu pod nazivom “Inicijativa za učinkovitu uporabu resursa: smanjenje rasipanja hrane, poboljšanje sigurnosti hrane”. Cilj Izvještaja je predložiti Europskoj komisiji i državama članicama političke i praktične mjere kojima bi se smanjilo bacanje, pojačala sigurnost i povećalo doniranje hrane duž cijelog proizvodno-prodajno-potrošačkog lanca.
Izvještaj je izglasan 16. svibnja 2017., a podržalo ga je 623 od 676 prisutnih zastupnika, odnosno njih čak 92 %.
Borzan je dodala da EU prepoznaje pozitivnu ulogu koju ambalažni sektor ima kada je u pitanju smanjenje bacanja i povećanja sigurnosti hrane te istaknula da se njenim adekvatnim pakiranjem znatno doprinosi smanjenju rasipanja hrane i održivosti.
“Aktivnim i inteligentnim materijalima koji dolaze u dodir s hranom može se poboljšati kvaliteta zapakirane hrane i produžiti njezin vijek trajanja, može se bolje pratiti stanje zapakirane hrane i pružiti informacije o svježini. Ambalaža treba biti u skladu sa svojom svrhom, odnosno treba izbjegavati pretjeranu ili nedovoljnu ambalažu. Ambalaža treba biti primjerena s obzirom na proizvod i potrebe potrošača, a potrebno je voditi računa i o aspektu životnog ciklusa cjelokupnog zapakiranoga proizvoda, uključujući dizajn i namjenu ambalaže”, pojasnila je Borzan. Glavne preporuke Parlamenta za Europsku komisiju i države članice su podrška razvoju i primjeni aktivnih i inteligentnih materijala koji dolaze u dodir s hranom te druga inovativna rješenja koja će pozitivno utjecati na resursnu učinkovitost i kružno gospodarstvo te omogućiti najviši stupanj zaštite potrošača u vezi sa svim materijalima za pakiranje, uključujući materijale uvezene iz trećih zemalja. Borzan je napomenula da posebno poziva Komisiju da dopuni regulativu 1935/2004 o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom na način da harmonizira proizvodnju materijala koji trenutno nisu regulirani, posebice papir i karton.
Samo je plastika regulirana u EU
“Dva su osnovna postulata EU regulative 1935/2004 o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom, a odnose se na to da ambalaža ne smije u hranu otpuštati tvari štetne za ljudsko zdravlje te da ne smije na neprihvatljiv način mijenjati sastav, okus i miris hrane. Regulativa propisuje okvirna pravila za četiri od sedamnaest najčešće korištenih materijala koji su u dodiru s hranom: plastiku, keramiku, regeneriranu celulozu i tzv. pametne materijale, no od nabrojana četiri, samo je plastika detaljno regulirana na razini EU, dok za preostalih 13 materijala države članice same određuju propise i ograničenja”, protumačila je Borzan.
Europski parlament je 2016. pripremio izvještaj o implementaciji regulative 1935/2004, a glavne preporuke se odnose na proširenje obuhvata regulative na svih 17 glavnih materijala, pogotovo papir i karton, lakove i premaze, metale i slitine te tiskarske boje i ljepila. Također se ukazuje na potrebu razvijanja EU standarda za analitičko testiranje svih 17 glavnih materijala kako bi se u svim državama koristile iste metode. U tom kontekstu se pozivaju države članice da povećaju učestalost i učinkovitost službenih kontrola uzimajući u obzir količinu hrane, ciljanog potrošača, vremensko razdoblje tijekom kojeg je hrana bila u dodiru s materijalima i vrstama tih materijala.
A kako učiniti ambalažu pametnijom, govorio je Peter Buttiens, glavni izvršni direktor ESMA-e (European Manufacturers of screen printing equipment and supplies). Na primjeru personalizirane hrane za pse brenda Nestlé Purina, osvrnuo se na personaliziranu ambalažu povezanu s internetom. Takva je ambalaža interaktivna, prikuplja podatke, poznaje vašeg ljubimca i zna sve o njemu.
Također je govorio i o prepoznavanju slika ili virtualnoj stvarnosti uz aplikacije putem pametnih telefona. Povezanost s pametnim telefonima po njemu je nužnost, a rezultat su pametne deklaracije i pametna ambalaža.
“Pametna ambalaža štiti proizvod, omogućava prepoznavanje i pruža sigurnost, isporučuje pametne etikete i informacije o proizvodu, daje feedback o proizvodu i promovira ga. Napredna ambalaža zahtijeva nov pristup koji se očituje u održivosti, ekologiji, prijateljskom pristupu prema korisniku, konceptu interneta stvari (IoT). No, kada se to ispuni, ambalaža postaje najveći marketinški alat koji omogućuje upoznavanje kupca i bolje razumijevanje njegovih potreba”, zaključio je Buttiens.
Više...
Nataša Gajski Kovačić
Skupu se uvodno obratila Drena Milijević, ravnateljica IatT-a te članica Upravnog odbora WPO-a i članica međunarodnog ocjenjivačkog suda za nagradu WorldStar. U svom je obraćanju, uz zahvalu svima na podršci, prisutne podsjetila na globalnu Save Food inicijativu te važnu i odgovornu ulogu ambalaže u njoj. “Više od 850 globalnih tvrtki pridružilo se Save Food inicijativi, a Hrvatska je dio te velike svjetske priče, stoga je u tom kontekstu i osmišljen program ovogodišnjeg festivala”, istaknula je.
Nakon uvodnog obraćanja, slijedilo je predavanje Enisa Kancelira, predsjednika Zajednice ambalažera pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, koji je sudionike upoznao sa stanjem u ambalažnim industrijama Hrvatske. Istaknuo je kako je u 2016. godini zabilježen rast BDP-a, što se odrazilo i na gospodarstvo i na rast industrijske proizvodnje, manju nezaposlenost kao i umjereni optimizam u industriji.
Nedostaju stručni kadrovi
“Ambalažeri u Hrvatskoj važni su gospodarski subjekti”, ocijenio je Kancelir te dodao da u ambalažnoj industriji u 2016. godini nije bilo većih potresa kada je riječ o plasmanu proizvoda ambalaže. Govoreći o rezultatima poslovanja u pojedinim sektorima, istaknuo je da je proizvodnja šupljeg stakla u 2016. rasla, nakon pada u 2015. godini, dok je proizvodnja proizvoda od papira i kartona zabilježila značajan rast u 2016. godini u odnosu na godinu ranije. Metalna ambalaža također je zabilježila rast, a pozitivni trendovi uočavaju se i u proizvodnji plastike. Jedino proizvodnja ambalaže od drva bilježi značajniji pad, no tako je već posljednje četiri godine.
Početak 2017. godine, dodao je, obilježen je porastom cijene otpadnog papira te rastom cijena kartona i papira te naglasio da se ipak nada da neće biti dodatnih porasta s obzirom na to da je i ovaj dosadašnji bio dosta velik šok za kupce.
“Osobna potrošnja i izvoz predvode rast, a očekuje se da će se povećati i ostali ekonomski parametri koji utječu na ambalažere. Kadrovski izazovi uvijek su prisutni u smislu pronalaska kvalitetne radne snage. Teško je pronaći prave ljude za proizvodnju i prodaju i na tome bi trebalo puno raditi u obrazovnom sustavu”, rekao je Kancelir. Nije mogao ne dotaknuti se i Agrokora i njegova utjecaja na proizvođače ambalaže, koji ne kriju svoju zabrinutost oko razvoja situacije.
Održivim dizajnom do smanjenja gubitaka hrane
S obzirom na to da je stručni program u cijelosti bio posvećen ulozi ambalaže u povećanju sigurnosti hrane te smanjenju gubitaka, Johannes Bergmair, potpredsjednik Svjetske organizacije za ambalažu (WPO), govorio je u kojem smjeru ide razvoj ambalaže, a sve s ciljem smanjenja gubitaka hrane. Usprkos dovoljnoj svjetskoj proizvodnji hrane, svaki sedmi stanovnik Zemlje gladuje. Proizvodnja hrane utječe i na okoliš, posebice kada su u pitanju ugljični dioksid, voda, korištenje tla, bioraznolikost, s čim su povezani ekonomski gubici i društveni troškovi. Uz to, populacija stalno raste te će prema predviđanjima do 2050. godine narasti na 9 milijardi ljudi, što će povećati proizvodnju hrane za čak 60 %.
Kako u tom kontekstu može pomoći ambalaža? Prema Bergmairovim riječima, optimizirana ambalaža nerijetko je prihvatljivija za okoliš jer pridonosi smanjenju gubitaka hrane, što je za zaštitu okoliša puno važniji učinak. Rezultati istraživanja provedeni u Austriji pokazali su da u toj zemlji svi ambalažni materijali uzrokuju samo 1,3 % ukupnog ugljičnog otiska, stoga Bergmair smatra da formula održivog dizajna uključuje optimiziranu proizvodnju ambalažnih materijala, visokofunkcionalnu i kvalitetnu ambalažu koja ima optimalni proces uporabe i reciklaže, a sve skupa pridonosi niskom ugljičnom otisku i ima značajni ekonomski i društveni utjecaj. Naveo je i da je oko 30 posto ugljičnog otiska prosječnog Europljanina povezano s proizvodnjom i distribucijom hrane i prehranom. Više od 100 milijuna tona hrane baci se u Europi svake godine, pa se akcijski plan Europske unije za cirkularnu ekonomiju upravo fokusira na plastiku i otpad od hrane kao prioritetna područja.
Optimizirano korištenje ambalažnih materijala
“Na korištenje optimiziranih ambalažnih materijala gleda se kao na ključni tehnološki element u smanjivanju kvarenja i gubitaka hrane”, rekao je Bergmair. Prisutne je upoznao i s činjenicom da je WPO na nedavno završenom sajmu Interpack 2017 ne samo pokazao ambalažna rješenja iz cijelog svijeta koja pridonose Save Food konceptu nego ih je i nagradio. Pokazana rješenja bila su vrlo raznolika, od onih jednostavnih pa sve do aktivne i inteligentne ambalaže, no do pune primjene takve pametne ambalaže još je dugačak put pred nama.
“Nema ni dovoljno rješenja niti dovoljno svijesti, stoga WPO nastavlja sa svojim djelovanjem u tom smjeru. Neupitna je činjenica da je mnogo manje pokvarene hrane i shodno tome gubitaka upravo zbog novih ambalažnih rješenja”, dodao je Bergmair te naveo primjer usporedbe dva različita plasmana istog proizvoda – sira – unutar trgovine. Na odjelu delikatesa u supermarketu, gdje se sir reže, čak 5 % sira se baca, dok je otpad istog sira plasiranog na polici supermarketa svega 0,14 %, i to upravo zahvaljujući ambalaži. Ambalaža prihvatljiva okolišu ona je koja podrazumijeva dobru zaštitu hrane.
O ambalaži kao sredstvu komunikacije s potrošačima u službi sigurnosti hrane govorila je Sara Mikrut Vunjak iz Hrvatske agencije za hranu, koja je na samom početku istaknula tri primarne funkcije ambalaže: očuvanje, zaštita i identifikacija proizvoda.
“Cilj ambalaže je održavanje integriteta. To znači da proizvod ne mijenja svoj osnovni oblik i namjenu bez obzira na utjecaj vanjskih čimbenika. Ključna funkcija ambalaže jest i zaštita proizvoda, no ne samo od vanjskih, fizičkih utjecaja, nego i od onih iz okoliša, poput vlage, plinova, svjetla, temperature… Identifikacijska uloga ambalaže odnosi se na to da potrošačima pruži podatke o proizvodu. Proizvod se identificira opisom sadržaja, načinom uporabe proizvoda te zakonski obveznim informacijama. U određenoj mjeri ova funkcija može imati i promotivnu ulogu koja potiče želju za kupnjom određenog proizvoda”, objasnila je Mikrut Vunjak. Govorila je i o tome kako potrošači izravno utječu na ambalažu promjenom percepcije i stavova, načina življenja i tržišnih uvjeta te se osvrnula i na istraživanje percepcije potrošača vezano uz hranu i ambalažu koje je provela Europska federacija proizvođača staklene ambalaže (FEVE). Istraživanje je provedeno u 11 država Europske unije, uključujući i Hrvatsku.
Ambalaža prati trendove u pripremi hrane
“Tempo života je sve brži, sve veći broj ljudi jede vani i trudi se jesti zdravo. Zbog svega toga došlo je do promjene u načinu pripreme hrane i prehrambenim navikama, a sveprisutni trend i imperativ zdravog stila života donosi dodatnu ulogu ambalaži da svojim unaprjeđenjima dijelom kompenzira i dodatke hrani koji bi osiguravali produženu svježinu proizvoda i rok trajanja te da njihov izostanak jasno komunicira”, rekla je Mikrut Vunjak.
O tome kako je ambalaža zakonski regulirana, govorila je Biljana Borzan, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, članica Odbora za okoliš, zdravlje i sigurnost hrane te zamjenska članica Odbora za zajedničko tržište i zaštitu potrošača. Ona je rekla da se u zemljama EU baci gotovo trećina ukupno proizvedene hrane, od čega se u Hrvatskoj baci 400 tisuća tona godišnje. Godišnja šteta na razini EU iznosi 143 milijarde eura, od čega na domaćinstva otpada 98 milijardi eura. Po stanovniku EU to iznosi oko 200 eura, a po obitelji od pet članova 1000 eura godišnje.
“Ljudi kopaju po kontejnerima, a tone hrane se uništavaju. To je nemoralno i šteti okolišu jer su u proizvodnju te iste hrane utrošeni resursi i radna snaga”, rekla je Borzan te podsjetila na Izvještaj Europskom parlamentu pod nazivom “Inicijativa za učinkovitu uporabu resursa: smanjenje rasipanja hrane, poboljšanje sigurnosti hrane”. Cilj Izvještaja je predložiti Europskoj komisiji i državama članicama političke i praktične mjere kojima bi se smanjilo bacanje, pojačala sigurnost i povećalo doniranje hrane duž cijelog proizvodno-prodajno-potrošačkog lanca.
Izvještaj je izglasan 16. svibnja 2017., a podržalo ga je 623 od 676 prisutnih zastupnika, odnosno njih čak 92 %.
Borzan je dodala da EU prepoznaje pozitivnu ulogu koju ambalažni sektor ima kada je u pitanju smanjenje bacanja i povećanja sigurnosti hrane te istaknula da se njenim adekvatnim pakiranjem znatno doprinosi smanjenju rasipanja hrane i održivosti.
“Aktivnim i inteligentnim materijalima koji dolaze u dodir s hranom može se poboljšati kvaliteta zapakirane hrane i produžiti njezin vijek trajanja, može se bolje pratiti stanje zapakirane hrane i pružiti informacije o svježini. Ambalaža treba biti u skladu sa svojom svrhom, odnosno treba izbjegavati pretjeranu ili nedovoljnu ambalažu. Ambalaža treba biti primjerena s obzirom na proizvod i potrebe potrošača, a potrebno je voditi računa i o aspektu životnog ciklusa cjelokupnog zapakiranoga proizvoda, uključujući dizajn i namjenu ambalaže”, pojasnila je Borzan. Glavne preporuke Parlamenta za Europsku komisiju i države članice su podrška razvoju i primjeni aktivnih i inteligentnih materijala koji dolaze u dodir s hranom te druga inovativna rješenja koja će pozitivno utjecati na resursnu učinkovitost i kružno gospodarstvo te omogućiti najviši stupanj zaštite potrošača u vezi sa svim materijalima za pakiranje, uključujući materijale uvezene iz trećih zemalja. Borzan je napomenula da posebno poziva Komisiju da dopuni regulativu 1935/2004 o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom na način da harmonizira proizvodnju materijala koji trenutno nisu regulirani, posebice papir i karton.
Samo je plastika regulirana u EU
“Dva su osnovna postulata EU regulative 1935/2004 o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom, a odnose se na to da ambalaža ne smije u hranu otpuštati tvari štetne za ljudsko zdravlje te da ne smije na neprihvatljiv način mijenjati sastav, okus i miris hrane. Regulativa propisuje okvirna pravila za četiri od sedamnaest najčešće korištenih materijala koji su u dodiru s hranom: plastiku, keramiku, regeneriranu celulozu i tzv. pametne materijale, no od nabrojana četiri, samo je plastika detaljno regulirana na razini EU, dok za preostalih 13 materijala države članice same određuju propise i ograničenja”, protumačila je Borzan.
Europski parlament je 2016. pripremio izvještaj o implementaciji regulative 1935/2004, a glavne preporuke se odnose na proširenje obuhvata regulative na svih 17 glavnih materijala, pogotovo papir i karton, lakove i premaze, metale i slitine te tiskarske boje i ljepila. Također se ukazuje na potrebu razvijanja EU standarda za analitičko testiranje svih 17 glavnih materijala kako bi se u svim državama koristile iste metode. U tom kontekstu se pozivaju države članice da povećaju učestalost i učinkovitost službenih kontrola uzimajući u obzir količinu hrane, ciljanog potrošača, vremensko razdoblje tijekom kojeg je hrana bila u dodiru s materijalima i vrstama tih materijala.
A kako učiniti ambalažu pametnijom, govorio je Peter Buttiens, glavni izvršni direktor ESMA-e (European Manufacturers of screen printing equipment and supplies). Na primjeru personalizirane hrane za pse brenda Nestlé Purina, osvrnuo se na personaliziranu ambalažu povezanu s internetom. Takva je ambalaža interaktivna, prikuplja podatke, poznaje vašeg ljubimca i zna sve o njemu.
Također je govorio i o prepoznavanju slika ili virtualnoj stvarnosti uz aplikacije putem pametnih telefona. Povezanost s pametnim telefonima po njemu je nužnost, a rezultat su pametne deklaracije i pametna ambalaža.
“Pametna ambalaža štiti proizvod, omogućava prepoznavanje i pruža sigurnost, isporučuje pametne etikete i informacije o proizvodu, daje feedback o proizvodu i promovira ga. Napredna ambalaža zahtijeva nov pristup koji se očituje u održivosti, ekologiji, prijateljskom pristupu prema korisniku, konceptu interneta stvari (IoT). No, kada se to ispuni, ambalaža postaje najveći marketinški alat koji omogućuje upoznavanje kupca i bolje razumijevanje njegovih potreba”, zaključio je Buttiens.
Više...
Nataša Gajski Kovačić
